< | listopad, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pa ništa posebno ...
ANGINA PECTORIS
If half my heart is here, doctor,
the other half is in China
with the army flowing
toward the Yellow River.
And, every morning, doctor,
every morning at sunrise my heart
is shot in Greece.
And every night,c doctor,
when the prisoners are asleep and the infirmary is deserted,
my heart stops at a run-down old house
in Istanbul.
And then after ten years
all i have to offer my poor people
is this apple in my hand, doctor,
one read apple:
my heart.
And that, doctor, that is the reason
for this angina pectoris--
not nicotine, prison, or arteriosclerosis.
I look at the night through the bars,
and despite the weight on my chest
my heart still beats with the most distant stars.
NAZIM HIKMET
SJENE
Jer je jednog dana
Htjedoh učiniti dijelom svoje sudbine
Moji je snovi stvaraju strpljivo
Iz tisuću tajanstva
Ona je biljka ili ptica ili žena
Njeno ime titra u istim slogovima
Ako postane lopoč
Galeb il' ljubavnica
JEAN GUY PILON
VOLIM TE KAD PRIČAŠ
volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim daleko
riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vaše šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi
gledaj molu malu kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji
ŠTULIĆ
ODSUTNOST
Odlazim u naručje sjena, evo me podno sjena, sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu, ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.
Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine. O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći. Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?
Žena je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči. Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena, i sjene me čekaju.
PAUL ELUARD
POEZIJU ĆE SVI PISATI
San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.
Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju
Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?
BRANKO MILJKOVIĆ
Elle est retrouvée.
Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.
Mon âme éternelle,
Observe ton voeu
Malgré la nuit seule
Et le jour en feu.
Donc tu te dégages
Des humains suffrages
Des communs élans
Et voles selon...
- Jamais d'espérance
Pas d'orietur.
Science et patience,
Le supplice est sűr.
Plus de lendemain,
Braises de satin,
Votre ardeur
Est le devoir.
Elle est retrouvée !
- Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.
ARTHUR RIMBAUD
ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
IZET SARAJLIĆ
KROJ
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
MIKA ANTIĆ
VOLIM TE
Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.
Paul Eluard
ZBOG LJUBAVI
Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih:nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.
Paul Eluard
SPALITI ZEMLJU
Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi
nego općenito; svi
stihovi ljubavni stihovi politički
i stihovi o smrti
Koji su se na tebi grijali
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisani na tvojoj načetoj puti
potražiti ih u tvojim
gorućim usnama
I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od poezije
kad se rastane od one
koja me na nju silila
Istog časa kad si otišla
pokušavao sam spasiti
pokušavao sam ispraviti
pokušavao zalijepiti
ali udarci udarci…
kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa »trava prerasla«
i na koncu
zvučni znak
zračni znak očajanja
To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru
na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika
ARSEN DEDIĆ
Lucija
Ispričaću ti jednu priču, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploča snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kćer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje pleše pod mojim nogama
šta da se kaže – Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu živi jos ujed anđela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojčice nude ljubav po trgovima
i žuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
šapćem u vetar što pustoši Zagreb i Beograd
podjednako
ti nemogući noćni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrošenih hotela što se zavlače u kožu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dođi generacijo moja...
ljubavnice
još imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pričao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kažu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojačkih
žale mornare i ispijaju rum za Brela
obično neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispraćaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u očima i obećanjima
nikada, nikada više Maruška
ili kako se već zovu te čudne Niderlanđanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda – dođi generacijo moja
dođi da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines – govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama što kao crne ptice sleću
na našu kožu, na naše ruke, na naše oči
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je još videti Amsterdam
Maruškin i Brelov Amsterdam
pa neka bude što biti mora!
Rade Šerbedžija
UZALUD JE BUDIM
Budim je
zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je
zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi
koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim
budim je
zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta, koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen
Branko Miljković
NE BUDIM TE TEK TAKO.....
Jutros je ulicama našega grada prolazila kočija bijela
i bijela mećava vije...
mutan dan.
Do utajene sobe naše stare ljubavi
trpim svoje, i tuđe... što me bije
i mrzlo mi je u srcu;
ne treba rakije - ne grije.
Za tebe, ljubavi, govorim ove riječi
Za tebe, koju nosim u mozgu ko užarenu kuglu djetinjstva,
ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu,
miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog sebe.
Predlažem da saberemo naše siromaštvo u dodir koji liječi naša srca
u koja je rđa pala s bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći,
ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna.
Oguli naranču,
operi lice.
Otvori se, utjeho.
Zagrli me jako i probudi se, dragana,
ne budim te tek tako.
Za tebe, ljubavi, govorim ovu pjesmu.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu.
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme
i prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog Preverta.
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova i u prkos njima.
Ne budim te tek tako...
Otvori oči, ljubavi i pogledaj kroz prozor,
vani su zasijane gorčine,
tumaraju pomrčine i studen
i bijela mećava u gradu vije...
mutan dan.
A i srce je počelo šumjeti...
Divljak! - Ovdje je kvar.
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima - dobro nam je.
Gledaj, nemoj da ti tražim oči.
Primakni se bliže, još bliže...
Zagrli me ljubavi,
zagrli me jako.
I probudi se već jednom,
ne budim te tek tako.
Rade Šerbedžija
DRUGA BEZIMENA
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.
RABINDRANAT TAGORE
LOVE WILL TEAR US APART
When routine bites hard, and ambitions are low
And resentment rides high, but emotions won't grow
And we're changing our ways, taking different roads
Then love, love will tear us apart again --
Why is the bedroom so cold? You've turned away on your side
Is my timing that flawed - have our feelings run dry?
Yet there's still this appeal that we've kept through our lives
Love, love will tear us apart again --
You cry out in your sleep - all my failings expose
There's a taste in my mouth, as desperation takes hold
Just that something so good just can't function no more
When love, love will tear us apart again --
JOY DIVISION
STO PUTA PREKO MENE
Ona sjedi
sto puta preko mene
i smiješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka s očima koje pripisujem toplini djetinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše ko junferica
a znam da nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se hihiće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomicu joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat cu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas moja utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto puta preko mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije
RŠ
OLELOLE
Ole Lole, pišem ti pesmu devet dana,
brusim filigranske detalje,
nižem, al' ništa od đerdana - lepo neše dalje.
Ole Lole, nameću neki ritam marša,
lude se klanjaju k'o đeram.
Pevaju pesme s puno falša, ja po svome teram.
Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.
Lole, imas li ikoga na svetu,
ili bi samnom na put mogla?
Hajde da menjamo planetu, sutra dajem oglas.
Ole Lole, pogledaj samo šta nam rade,
na karti neba mi smo tačka.
Stavi pred krevet barikade i mirna Bačka.
Lole, taman se ludilo raščisti, taman smo nadomak smisla,
evo ih sledeći fašisti dok si rek'o "piksla".
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu, ajde...
Ole Lole, cakli se mesec k'o medaljon,
al' nešto goropadno motri.
Postroji zvezdani bataljon, fališ na toj smotri.
Ole Lole, baš tebe briga, slušaš jastuk,
stiskaš tu svilu kao klešta,
misliš na neki bezobrazluk. O, Bože, bas koješta.
Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.
Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.
Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju crnu dušu, Lole moj!
ĐOLE
SPANISH CARAVAN
Carry me Caravan take me away
Take me to Portugal, take me to Spain
Andalusia with fields full of grain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can
Trade winds find Galleons lost in the sea
I know where treasure is waiting for me
Silver and gold in the mountains of Spain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can
THE DOORS
MOJI DRUGOVI
Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
I ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
Da l` je to sudbina, il ko zna šta li je
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Moji su drugovi žestoki momci velikog srca
i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca
gore, od Alaske do Australije
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Da smo živi i zdravi još godina sto
da je pesme i vina i da nas čuva Bog
da su najbolje žene uvek pored nas,
jer ovaj život je kratak i prozuri za čas
Za moje drugove ja molim vetrove zu puna jedra
puteve sigurne, a noci zvezdane i jutra vedra
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
i ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama
Uvek se završi s nekom od naših pesama...
BAJAGA
3N
Zbog cega primatima nikad ne iskljucuju elektriku
oni u principu ionako rijetko citaju
a i to sto citaju krive stvari citaju
pa zasto im onda ne iskljucuju elektriku
zelite li dobro svojoj djeci
zasluzni
zelite li mozda najbolje
ne
ja treniram da gadjam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slusam
ponekad sam usamljen
a i plasim se
drzim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje zandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog cega da se smijem
znam za ples
nikom se ne plese
znam za noc
vidim
tu je oko mene
kao nesreca na putu
kao zivot
ili
smrt
ja se zovem pola horvat
ljubila sam mrtvog covjeka
stigao je po zadatku
cijelo vrijeme sam ga cekala
proljece
ili mozda jesen
ne znam
sjecam se gorjele su svijece
a ruke njegove tako muske i prozracne
kao putokaz za nesto
za logor
ili
smrt
prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja
bila je tako lijepa te veceri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobicno zabljesne
kao izvjestaj centrali
kao udar
sudbina
AZRA
USPOMENA
pogedaj
gasi se ljeto
rose su bose
u travi
vidim da
zaboravljas sve to
zriju ti dunje
u glavi
ides niz strme ulice
mame te pune trznice
oko tebe se roje pcele
slatka kao med
prolazis
m m m
i dugo slusas u se
a ja sam sada
samo uspomena
a ja sam sada samo uspomena
hej!
Darko Rundek
SJAJ U TAMI
Ulazim, i grad nestaje
Zaboravljam strah, usporavam korake
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Pogledaj nije jos dan
Padaju zvijezde
Oboji se sve, otvaraj vrata,
i vidi svijet, kraj nas
Gledaj moje ruke, gledaj san
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj
Sjaj u travi
Na mene, dolaze sjene i mirno stoje
Izmedu nas
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj,
Sjaj u travi
Dorian Gray
The Ground Beneath Her Feet
All my life I worshipped her
Her golden voice, her beauty's beat
How she made us feel
How she made me real
And the ground beneath her feet
And the ground beneath her feet
And now I can't be sure of anything
Black is white and cold is heat
For what I worshipped stole my love away
It was the ground beneath her feet
It was the ground beneath her feet
Go lightly down your darkened way
Go lightly under ground
I'll be down there in another day
I won't rest until you're found
Let me love you, let me rescue you
Let me bring you where two roads meet
Oh, come back above where there is only love
Only love
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
Let me love you true
Let me rescue you
Let me bring to where two roads meet
Let me love you true
Let me rescue you
I want to bring you to where two roads meet
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
U2 i Salman Rushdie
SVE TE VODILO K MENI
Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
Sve te vodilo k meni
veĆod prvih koraka
Mada niŠta nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao
Sve te vodilo k meni,
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče
Kad te baci kao lađu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi morašbiti draga ...
Da mi moraš biti draga
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta,
tvoje ljubavi mrtve,
moja loša iskustva.
Mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem,
sve te vodilo k meni
Sve te vodilo k meni...
PAMTIM SAMO SRETNE DANE
Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo one noći,
koje sam djelila s tobom
sanjajući i ljubeći.
Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo ona jutra,
koja bude naša tjela
zagrljena, kao mrtva.
Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nananananana
Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuće.
Gdje se naša ljubav krila
sama, kano i bespuce.
Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.
Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananana
Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san.
Samo onaj koji valja
u lice je upisan.
Pamtim samo sretne dane,
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.
Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananannana
STRANGERS IN THE NIGHT
Strangers in the night exchanging glances
Wond’ring in the night
What were the chances we’d be sharing love
Before the night was through.
Something in your eyes was so inviting,
Something in you smile was so exciting,
Something in my heart,
Told me I must have you.
Strangers in the night, two lonely people
We were strangers in the night
Up to the momentWhen we said our first hello.
Little did we knowLove was just a glance away,
A warm embracing dance away and
-Ever since that night we’ve been together.
Lovers at first sight, in love forever.
It turned out so right,
For strangers in the night.
ČAKAJ ME/Čekaj me
Mojih pet minut je danes.
Brez kravate in vezalk.
In če mi še stopinje vzameš,
bom kot plesalec brez plesalk.
(Sad je mojih pet minuta
bez kravate raskopčan
a ako izbrišeš trag iz puta
plesač sam koji pleše sam)
Mojih pet minut je danes.
Stražarji puškam pojejo.
Ko sonce jutru zarjo vname,
jim bodo pesmi vračale.
(Sad je mojih pet minuta
puškama straže pjevaju
a zora kada noć proguta
one im pjesme vraćaju)
Mislim samo tiste misli,
ki jih seveda ne bi smel.
In ko se vrnem, bom še vedno isti,
ki na postaji prosi: čakaj me!
(Mislim samo takve misli
koje su zabranjene znam
i kad se vratim bit ću onaj isti
na stanici što moli: čekaj me)
Danes se mi zdijo zvezde...
Na prste stopim in so tu.
Polne žepe jih prinesem!
Verjame sreča vitezu?
(Danas su mi blizu zvijezde
stanem na prste već su tu
da u džepu ih ponese
sklona je sreća vitezu)
Potem bom samo tvoj heroj za večne čase.
Predprašnik, senca tvojega psa.
Potem bom obešalnik, kahla za otroke,
kava v postelji, ljubimec za oba.
(Zatim ću biti heroj tvoj za naše vječne sate
otirač, sjena tvoga psa
i bit ću vješalica, posuda za djecu
kava u postelji, ljubavnik sa dna)
Arsen Dedić, Zoran Predin
RAZBIJAČ ŠALTERA
Sinoć sam se napio,
Kao svinja, kaže se…
Od stubišta do kupaone
Polupao sam sve šaltere,
To mi je inače specijalnost.
To niko ne umije kao ja,
Razbijač šaltera…
Rekla mi je "da Bog da te struja ubila" ,
I još mi je rekla da sam zadnja vucibatina,
I da me takvog ne treba…
Mila je bila moja gospođa
Dok mi je to govorila,
I haljina se malo rastvorila,
K’o da me mami…
Laže da me ne voli pijana…
…tada razbijam najbolje…
Moja gospoža nikad ne pije,
Kaže da vino ubija.
Mene neće ni rakija, šapćem joj
Dok je dahom opijam…
Eh kad bi znala moja gospođa
Da ja to sve zbog Don Huana,
Ona mi je žene sve,
A struja,
Grom što ubija…
Rade Šerbedžija
Pesma ženi
Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
Jovan Dučić
Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je nacin gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranca
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako me tko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s još milion nježnih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
Arsen Dedić
SLETJETI U DUBROVNIK
Sletjeti u Dubrovnik
u avgustu
kad rascvjetane bogunvile
opijaju ko najbolji kokain
sletjeti u 6 popodne
kada sunce blago polegne zemlji
i kada stari grad isijava umornu toplinu
kao ljubavnik nakon ljubavi
sletjeti u Dubrovnik
nakon svega
nakon svih ovih godina što su nas dvaput ostarile
doći kao talac nekdanje ljubavi
svjedok nijemog praštanja
i ruku duboko zakopanih u džepove
hrabro podnositi ravnodušnost grada
koji nema vremena za nijanse
biti iznova dio ulice
koja se otkriva suncu
i kao široka rijeka ukapa u srce grada
da ga ponovo oživi
buditi sjećanja
i nježno prelaziti pogledom po starim zidinama
čuvaju li toplinu tvojih dodira
sletjeti u Dubrovnik
makar u mislima
makar na tren
biti ponovo s vama
prijatelji moji
koji negdje na Stradunu
tajno ispijate
duplu lozu za mene
Rade Šerbedžija
El poeta llega a la Habana
Son de negros en Cuba
Cuando llegue la luna llena
iré a Santiago de Cuba,
iré a Santiago,
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Cantarán los techos de palmera.
Iré a Santiago.
Cuando la palma quiere ser cigüeńa,
iré a Santiago.
Y cuando quiere ser medusa el plátano,
Iré a Santiago
con la rubia cabeza de Fonseca.
Iré a Santiago.
Y con la rosa de Romeo y Julieta
iré a Santiago.
Mar de papel y plata de monedas
Iré a Santiago.
ˇOh Cuba! ˇOh ritmo de semillas secas!
Iré a Santiago.
ˇOh cintura caliente y gota de madera!
Iré a Santiago.
ˇArpa de troncos vivos, caimán, flor de tabaco!
Iré a Santiago.
Siempre dije que yo iría a Santiago
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Brisa y alcohol en las ruedas,
iré a Santiago.
Mi coral en la tiniebla,
iré a Santiago.
El mar ahogado en la arena,
iré a Santiago,
calor blanco, fruta muerta,
iré a Santiago.
ˇOh bovino frescor de cańavera!
ˇOh Cuba! ˇOh curva de suspiro y barro!
Iré a Santiago.
Federico Garcia Lorca
ODLAZAK
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Tin Ujević
Kakav dan Sve je u njemu pogrešno Eksplozije sa sunca i pomrčina Nebo je počelo crnjeti A ja uz glavobolju Prekid krvotoka u podlakticama Pišem prvu pjesmu nakon valjda 6 mjeseci U kojoj mi neopisivo nedostaje Moj život Uz još neke formalnosti |
PERE LACHAISE Marilyn Monroe Ain't got no rock'n roll Ain't got the means to make a scene Everybody pees on Paris, watch me now There's no doubt In Paris yeah There's a girl I dream of seeing everywhere This way, that way Up against the walls Voices scream a map of feelings Everybody loves a Paris lost somehow There's no doubt That ruins yeah Are places to daydream but something's in the air Drifting though these landscapes of love Listening to a voice from above Wondering, who she's thinking of In moments of love, One two three four On familiar weekends Ever changing in the ruins that you saw before There's no doubt In Paris yeah! There's a girl I dream of seeing everywhere On countless walls Thousands of mouths Paris embrasses, encourages and vanishes Right through that door There's no doubt That ruins yeah Are places to daydream but something's in the air Drifting through these landscapes of love This is a place where you can find Many more of my kind Drifting through these landscapes of love Listening to a voice from above Wondering, who she's thinking of! Ain't got the means to make a scene Everybody pees on Paris, watch me now There's no doubt In Paris yeah Are places to daydream but something's in the air Drifting through these landscapes of love Listening to a voice from above This is a place where you can find Many more of my kind Drifting through these landscapes of love Listening to a voice from above Wondering, who she's thinking of! |
Budim se oko 8 i pol, u 9 crkva počinje bjesomučno zvoniti. Ne znam, možda je neki praznik. Mislim na V i B. Mislim na to kako idem u Pariz i što sve moram napraviti. Pakiram, skoro sam spakirana. Hodam danas gradom i razmišljam kako je ovaj put trebao biti drugačiji, tj. kako mu je kraj trebao biti drugačiji. Ali svejedno se veselim. Zbog sebe. I prilično sam uzbuđena. I mislim da neću baš moći jesti na toj famoznoj večerašnjoj večeri. Though this crowded desert called Paris Sans doute la seule femme qui pouvait dire...Mettez trois notes de jazz dans un quatier latin .. un tour de Moulin Rouge et deux de Notre-Dame... I can still hear you miles away I wear black you wear black The trumpet answered back Jazz is Paris and Paris is jazz... |
Katherine, kiss me Slip your little lips Will split me Split me away Your eye won’t hit me Yes, I love you, I mean it I’d love to get to know you Sometimes I say the stupid things I think I mean I Sometimes I think the stupidest things Mmmmmm And do you ever wonder How the boy feels Katherine, kiss me Flick your cigarette, then kiss me Flick your eyes at mine so briefly Your leather jacket lies In sticky pools of Cider Blackberry You glance and ricochet From every alpha male behind me Eyes Like bubbles on the washing machine Mmmmm I wonder How the boy feels Katherine , kiss me In the alleyway By ……….. Jacket in the sodium light Yes, I love you, I mean I Need to love And though your opened eyes stay bored Upon the overflowing pipes above me Tonight I don’t mind Because I never wonder How the girl feels |
Tražim jednu pjesmu od Arsena, ne nalazim. Kaže nešto kao okružen sam smrću mater kemo bulat tomo ili tako nešto. Gledala bih Pandurovog Hamleta. Jela bih palačinke. Riješila bih se prišta. Išla bih u Francusku i Umbriju. Išla bih na more, na neko nepostojeće more. Danas partyyyy! |
U Budimu gradu, čudno čudo kažu Hm, hm, je l' istina čudno čudo kažu Miš posej'o proju na ježevom polju, Hm, hm je l' istina na ježevom polju. Narasla je proja mišu do kolena, Hm, hm je l' istina mišu do kolena. Mišu do kolena, žabi do ramena, Hm, hm je l' istina žabi do ramena. |
I am a traitor to my homeland; I am a traitor to my country. If patriotism is your farms, if the valuables in your safes and your bank accounts is patriotism, if patriotism is dying from hunger by the side of the road, if patriotism is trembling in the cold like a cur and shivering from malaria in the summer, if sucking our scarlet blood in your factories is patriotism, if patriotism is the claws of your village lords, if patriotism is the catechism, if patriotism is the police club, if your allocations and your salaries are patriotism, if patriotism is American bases, American bombs, and American missiles, if patriotism is not escaping from our stinking black-minded ignorance, then I am a traitor. Write it over three columns, in a pitch-black screaming streamer, Nazim Hikmet is continuing to be a traitor, still! Naz1m Hikmet, July 28, 1962 |
Dobila sam sjajan mail danas, glasi otpilike ovako: ...u srpskoj poeziji koja je na hrvatskom poijezija: MILENA STEFANOVIĆ, IDIOT JE REKLA Ma, hajde Nema političarka Ministarka Magistarka Profesorka Premijerka Policajka Novinarka Sekretarka Lektorka menadzerka filozofkinja borkinja Žena vojnik Žena pilot Poslanica Šefica doktorica direktorica NEMA! NEMA! Zvuči rogobatno. NIJE U DUHU NAŠEG JEZIKA! Nepravilno je koristiti femininum za zanimanja Zanimanja su jebeno neutralna!!!!!!!! Tako je milozvučno Snažni Vojnik je marširala, Ministar je izjavila Doktor mi je prepisala Ta Poslanik je glasala Ta Borac se borila Filozof je filiozofirala KONGRUENCIJA NA delu, A DELO NA SEKSISTIČKOM ODMORU al zato ima BABA-SERA(taj posao je prirodno ženski jer se radi o govnima) Konobarcica Sekretarica Kuvarica Sobarica Čistačica zabavljačica veštica Kurvetina kučketina Jebačica Udaraljka pevaljka profuknjača Striptizeta JER BITI BABA-SERA JE U DUHU SRPSKOG JEZIKA JEDINO U SRBIJI LJUDI SERU POD BUDNIM NADZOROM BABA-SERE . JER BITI KURVETINA JE U DUHU SRPSKOG JEZIKA JEDINO SE U SRBIJi KURVAJU, ISKLJUČIVO ŽENE! JER BITI ČISTAČICA JE BAŠ SRPSKO ZANIMANJE, OVDE SU ŽENE SLIČNE KRPAMA BITI STRIPTIZETA JE SASVIM SRPSKO ZANIMANJE, JEDINO ŽENE IMAJU TELO ZA PRIKAZIVANJE JER BITI SEKRETARICA JE ISKLJUČIVO ŽENSKO ZANIMANJE, MORA DIREKTOR NEŠTO DA KARA, A NIJE VALJDA PEDER. A BITI FILOZOFKINJA, TO NE POSTOJI, BITI PESNIKINJA; TO NE POSTOJI BITI PREMIJERKA, TO SU IZMISLILI ONI ŠTO HOĆE DA NAM DEGENERIŠU NACIJU. BITI ŽENA VOJNIK, TO SAMO HOĆE DA NAM ŽENE PRETVORE U LEZBEJKE (Oni gejevi iz Evropske unije). To su samo prljave govorne manipulacije! To su samo perverzne govorne akrobacije! KAD BOLJE RAZMISLIM NI JA NE POSTOJIM, KAO PROFESORKA FILOZOFIJE NISAM U DUHU SRPSKOG JEZIKA. MOŽDA SAM SAMO PRLJAVA GOVORNA MANIPULACIJA, MOZDA SU ME UVEZLI IZ EU SAMO SE NE SECAM, UBACILI ME MEĐU LJUDE U VIDU SUFIKSA. MOZDA DA SE OKANEM FILOZOFIJE I U SKLADU S PRIRODOM ZAUZMEM RADNO MESTO NA PRESTIŽNOJ DRUŠTVENOJ LESTVICI U KLOZETU I BRINEM JEDINO O FEKALIJAMA *Svojevremeno su mi rekli da sam prava IDIOTKINJA zato što koristim Zanimanja u ženskom rodu jer je to GRAMATIČKI NEPRAVILNO, TADA SU SE SETILI DA SAM ŽENA. |
Oni koji imaju svet Neka misle šta će s njim Mi imamo samo reči I divno smo se snašli u toj nemaštini Utešno je biti zemlja Ponosno je biti kamen Premudro je biti vatra Pobožno je biti ništa Prljav od suviše opevane sume Pesnik peva uprkos poeziji Bez srca bez nasilja i bez žara Kao reč koja je prebolela muziku Sloboda je zastarela Moje pravo ime čeka da umrem Ptico iza sunca usred rečenice Kojom nasilnički ljubimo budućnost Sve izgore; to je praznik Poslušni pepeo Brašno ništavila Pretvara se Iza mojih leđa u šugavog psa Ispred mene u žar pticu Govori mi istinu iza leđa Grlice Ti si pravi naglasak umrle nežnosti Načini zoru od našeg umora Miris je vreme koje je posedovao cvet Al nereč kaže kasno je Necvet kaže noć je Neptica kaže plam je A je kaže nije Na to ptica opsuje Cvet kaže to je pakao Prava reč se još rodila nije Branko Miljković |
Našla sam sjajan hostel u Parizu i mora biti moj! Mislim, sjajan je utoliko što je u 11eme, što je pored njega knjižara a prekoputa kafić i što košta 20 eura i što je još uvijek, čini se, slobodan. Također, Trg Bastille je prilično blizu što znači da se možda onuda muvaju mladi, gnjevni i zgodni gauchistes/gauchos. Uz pomoć google map vidjela sam ulicu i šetala njome, skoro pa sam mogla i zaviriti kroz prozor hostela :) oh, ah - artgasm. Ili kak bi se već reklo za takvo što. Sad si upravo naštimavam da slušam Place de la Bastille. Aij, aij, aij :) |
Ridicule ; Bruno Gaccio par ci , Bruno Gaccio par la; apres le navigateur, c'est au tour de Gaccio, Plus beau , oh! combien que Hollande. Humoriste , Y'en a marre de ces mecs ! y en a marre des hommes: Son pere, Tres dur, mais combien plus bel homme que François, Le navigateur et combien d'autres. Elle est tres Belle, Mais Elle a le droit de vivre seule (avec ses enfants.;) et ses nombeux amis. |
When they poured across the border I was cautioned to surrender, This I could not do; I took my gun and vanished. I have changed my name so often, I have lost my wife and children but I have many friends, and some of them are with me. An old woman gave us shelter, Kept us hidden in the garret, Then the soldiers came; She died without a whisper. There were three of us this morning I'm the only one this evening but I must go on; the frontiers are my prison. Oh, the wind, the wind is blowing, Through the graves the wind is blowing, Freedom soon will come; Then we'll come from the shadow. Les Allemands étaient chez moi, Ils me dirent, "Resigne-toi", Mais je n'ai pas peur; J'ai repris mon arme. J'ai changé cent fois de nom, J'ai perdu femme et enfants Mais j'ai tant d'amis, J'ai la France entičre. Un vieil homme dans un grenier Pour la nuit nous a caché, Les Allemands l'ont pris; Il est mort sans surprise. Oh, the wind, the wind is blowing, Through the graves the wind is blowing, Freedom soon will come; Then we'll come from the shadow. |
Otpao francuski jučer, opet, zaista nam nije suđeno, upao film. Vrlo dobar film Straight story. Neki ljudi su jednostavno kreteni. A neki ljudi mi jednostavno nisu simpatični. A ja moram prestati govoriti "ali ako stvarno nikoga ne nađeš...." jer zajebem samu sebe. Shirtless Obama. Izgleda li sposoban da upravlja oružanim snagama? Izgleda li kompetentno i potkovan znanjem o ekonomiji? Naravno da ne, jer ne može se tako izgledati. Ali to nitko neće reći. Ponovo gledala Estrelitu, dobar film samo što i dalje imam iste zamjerke (kršćansko mučeništvo žena, žrtvovanje, podrška, drugi plan). Lijepo je moći o tome s nekim razgovarati. Nemam para na mobu a moram poslat SMS Vlasti i MS i sigurno još nekome. I moram čitat stvari za fax (Bauman, Berger & Luckmann). I moram čitati stvari ne za fax (uvod u Kapital, ono ekonomsko na kojem prividno ustrajem, Bukovskog kojeg neću nikada pročitati, Marguerite Duras koju isto tako neću nikada pročitati i one kopije iz L'expressa koje ću čak možda i pročitati pošto se radi o mojim omiljenim temama a i kratko je). Sad mi je već malo dosta i išla bih kući. Još samo danas, sutra i preksutra. I onda još malo subote i onda sam doma. Danas je već u prolazu. Sutra radim cijeli dan. O petku ne znam ništa baš posebno.... Treba provjeriti. |
So basically at the moment we have dinosaurs who are tripping Segolene up, raking her over the coals, pulling the rug out from under her, derailing her campaign, laying out banana skins for her to slip on, going for her jugular, putting spokes in her wheels, chucking spanners in her works, and pissing on her bonfire? Mdr! A sve je krenulo od fraze savonner la planche, koju zapravo razumijem, ali sam naisla na super raspravu na forumu koja je rezulirala ovim sinonimima. |
Nisam sasvim sigurna što očekujem od večaras, što želim od večeras i koje su sve opcije za večeras. Nisam sasvim sigurna koja bi me usrećila, koja iznenadila a koja razočarala. Čini se da je sve otvoreno. Iako imam neki dojam da ni sa jednom neću biti zadovoljna. Zašto? Zato. Što će svakoj nešto faliti ili će nečega biti previše, eto zato. Jako jako bih voljela da pokušamo upasti na Radeta. To bi mnogo poboljšalo opcije. Bilo koju, zapravo. |
Ove dvije stvari nemaju nikakve veze jedna s drugom a moja trenutna sreća ima veze i s jednim i sdrugim ali i s trećim i četvrtim. Odo' kupovat darove. « une campagne présidentielle se prépare ici. » (plus que jamais Madame) |
Svoju pjesmu još nisam napisala, ali hoću. Tvoja je tvoja. Evo stoga Bukowski: Mind and Heart by Charles Bukowski unaccountably we are alone forever alone and it was meant to be that way, it was never meant to be any other way– and when the death struggle begins the last thing I wish to see is a ring of human faces hovering over me– better just my old friends, the walls of my self, let only them be there. I have been alone but seldom lonely. I have satisfied my thirst at the well of my self and that wine was good, the best I ever had, and tonight sitting staring into the dark I now finally understand the dark and the light and everything in between. peace of mind and heart arrives when we accept what is: having been born into this strange life we must accept the wasted gamble of our days and take some satisfaction in the pleasure of leaving it all behind. cry not for me. grieve not for me. read what I’ve written then forget it all. drink from the well of your self and begin again. |
Onaj Plazibat sa drugog kata je sjedio doma kod sebe u primaćoj. Ispred njega na stoliću je bijo veliki list papira. Plazibat je u ruki držao crni flomaster. Onda je on sa flomićem na papiru napisao: „Sanader je pederčina!” Onda je Plazibat zalipijo list papira sa selotejpom na ponistru. Papir je bijo zalipljen tako da mu je ono prazno bilo prema unutra a ono napisano prema vanka. Kad je neko izvanka gledao prema našoj zgradi onda je na Plazibatovoj ponistri vidijo parolu. Na paroli je pisalo: „Sanader je pederčina!” Onda je za pet minuta na ponistri od onih Domazeta pojavio se lista papira ispisan sa crnim flomićem. Na papiru je pisalo: „Sanader je govno, lupež i propalitet!” Onda je za pet minuta na ponistri od onih Kragića pojavio se list papira ispisan sa flomićem. Na papiru je pisalo: „Sanaderu, banditu jedan, triba te obisit za jaja!” Onda je za pet minuta na ponistri od onih Bezmalinovića pojavio se list papira ispisan sa flomićem. Na papiru je pisalo: „Sanaderu, glup si ka maca i ružan ka ponoć!” Onda je za pet minuta na ponistri od onih Milosavljevića pojavio se list papira ispisan sa flomićem. Na papiru je pisalo: „Stegni ti remen, Sanaderu, ali sebi oko vrata!” Onda je za pet minuta na ponistri kod onih Šegvića pojavio se list papira ispisan sa flomićem. Na papiru je pisalo: „Sanaderu, razbojniče, nabijem na kua tebe i cilu ti vladu!” Onda je za pet minuta na ponistri od onih Matutinovića pojavio se list papira ispisan sa flomićem. Na papiru je pisalo: „Sanaderu, goni se u Lepoglavu!” Onda je za pet minuta na ponistri od mojih roditelja pojavio se list papira ispisan sa flomićem. Na papiru je pisalo: „Sanader je veći degenerik od mog sina! Skoro!” Onda za deset minuta nije bilo nijedne ponistre na kojoj nije bijo list papira ispisan sa flomićem. Na svakom papiru je svašta pisalo. Onda je za kvarat od ure na parkingu ispred našeg portuna parkirao se golf od pandurije. Iz golfa su izgibali dva murca u uniformama i jedan murac u civilu. Oni su iskobečili oči u ponistre na našoj zgradi. Murci u uniformama su držali se za golf sa zinutim ustima. Murac u civilu je isto objesio usta. Onda je on rekao: „U pičku mile deve, ja ovako nešto još nisam vidijo!” Livi murac u uniformi je rekao: „Nisam ni ja!” Desni murac u uniformi je pitao: „Šta ćemo sad?” Murac u civilu je rekao: „Nemam blage, jebate! Još nisam imao ovakvi slučaj! Idem zvat šefa u stanicu da mi malo razjasni ovu situaciju!” ... |
Dream job. Isn't it? (INTERNSHIPS) - Internship at the Poitou-Charentes region (France) La Région Poitou-Charentes recherche un(e) stagiaire pour assister la mission démocratie participative sur les projets internationaux qu'elle met en place. Profil souhaité De préférence etudiante(e) en Master Science Politique ou Communication, ayant des connaissances dans le domaine de la démocratie participative. Anglais courant indispensable. La maitrise de l'espagnol serait un plus. Durée du stage: Entre 4 et 6 mois Lieu du stage: Maison de la Région Poitou-Charentes, Poitiers Gratification: 398 euros par mois et tickets restaurant. Hébergement a Poitiers a prévoir par le/la stagiaire. Contact Marion Ben-Hammo Chargée de mission démocratie participative m.ben-hammo@cr-poitou-charentes.fr |
Lanci na rukama Kuda iz ovog mraka, kako da nestanem, Ispod ovih oblaka, kako bez daha da panem? Kuda iz ove žice, kako iz ovog zida, Iz ove tamnice bez okna i bez vida ? * Dođe mi u san sva nasmijana - Izvori bistri mjesto lica, A ruke - gledaj, negledana - mjesto slobode steže žica. Dođe mi u san, ja snova nemam, umjesto oka dva crna mraka. Mogu li mirno tebe da predam neugledanu prije smaka? * I svuda kuda dani Četiri gola zida I svuda kuda noći Četiri gola zida I noći i dani Četiri gola zida. * Dođe mi u san - blijesak sunca - Mokra od mora, bijela od žala, A ruke - rastvoreno jedro Iznad nemirna, nemirna vala. Pa mi vjetrovi opet nose Pod krilom kitu ružmarina I ronioci zlatokose Školjke, ključeve snova i dubina. Djeco, pjevači sviju zora, Gle, vilin-konjic na bridu jave. Što treba više, golišani, Od zemlje i neba iznad glave? * Vojske, vojske! Vojske, vojske preko neba, preko zemlje, preko rijeka, preko brda - Bježi, brate! - Kuda? Kuda? Oganj, oganj! Mrak i oganj - plamsa voda Kolje bog i kolje đavo. - Kuda, kamo, jadna glavo? Krst i nož u istoj ruci. Kolji, tuci. Kolji, tuci! - Kolju vuci. Kuda? Kamo? Spasa nije Iz krvave Krvavije. * Našto kletve i jadikovke - Od riječi neće sunce sjati. Našto molitve, čemu psovke? Što je pod nožem - sve će klati. * Nanese rijeka, izbaci noć na obalu, na ruke dana jedinu ljubav, nju koju volim, punu uboda, punu rana. Na obrazima gledam požar, na mrtvoj usni selo svoje, a nasred čela, gdje je kuršum, sve žive i mrtve drugove moje. Dok imam ruke, zar mogu dati da živu braću u oganj vode? što može, što može na put stati čovjeku žednu slobode? * Evo jutra. Je li to posljednje? Evo smijeha. Je li to zadnji, taj smijeh danas i ovdje pod nebom? Kasna je noć, a tek počima. Kako da joj sagledam kraja, Kuda da krenem u ovo gluvo doba bez pijetlova, bez zrenika? Kojim vodama, kojim vjetrovima, kako da saperem ove biljege krvave? Kako da nađem slobodno more i riječi oproštajne? Za mnom lelek okova, teških užeta, mlinskog kamenja, Izlomljenih taljiga, čergi i seoba, Za mnom poplave i krčevine, bolesti, nevolje i brodolomi I jedan davni predak, otvrdnuo u žuljima, Nepismen i neuk seljak u mraku viče: osveta, osveta! Iz zemlje viče, iz mora, iz kamena - Nevin i na pravdi boga na kolac nabijen. Za mnom sva prošlost stenje: osveta! I danas kad gledam u mrak kroz rešetke i oštrice bajoneta, Kad posljednji put, možda, pružam ruke svjetlosti Leden i sapet u svim pravcima vjetrova - Još ne sagledanu, u svim smjerovima, Od zemlje do neba, mjesto pjesama, mjesto mladosti - pišem Jedinu riječ - mjesto života, mjesto budućih zora, snivanu, Još nesagledanu, pišem jedinu riječ: sloboda. |
Aubry je pobijedila. Što će sada Segolene? Meni treba pauza. |
Vikend je bio zanimljiv. Subota je bila suluda s promilskom razlikom i PS = bedlam. Nastavilo je s koncertom u Jazz Tunelu, što se pak nastavilo u Palachu u jednoj vrsti transa, dok je svirao Depeche Mode i svašta nešto takvo a ja bila priljepljena leđima uza zid s čašom crnog vina u jednoj i čašom vode u drugoj ruci. Nedjelja je bila jako cute usprkos tome što je uključivala Tomca ali i taj dio je bio zabavan. Ponedjeljak je bio tlaka do zla boga. Državne službe/ državna uprava i nedopustivost s radnom knjižicom. Skakanje na fr.yahoo i slušanje Grand journal na C+ kojeg sam čak nešto i razumjela, povremeno. Onda sam našla sjajan, sjajan hostel, BVJ, u Parizu i umalo da ga nisam rezervirala. Hoću, tako mi bog pomogao Onda mi se porušila odjevna konstrukcija za subotu, pasmater i sad ne znam što. Još je nisam sastavila. |
Jebemu. Pijana. Radila svašta. Srela V. Kako je Alexis to izračunao? Ono o čemu sam pisala da neću pisati nije mi pošlo za rukom al mi je pošlo za rukom nešto drugo i sasvim neočekivano. Jesus! A šta da radim? Segolene gubi za 18 glasova. Zadnje što znam i shvaćam. "My Favourite Game" I don't know what I was looking for Ihaven't found it that's fo sure You rip me up and spread me all around in the dust of the deed of time And this is not a case of lust, you see it's not a matter of you versus of me It's fine the way you want me on your own but in the end it's always me alone And she's losing my favorite game you're losing your mind again I'm losing my baby losing my favourite game |
Nešto me trbuh boli i to me ful smeta. Pokušavam to ignorirati ali kao da ide na gore. La nuit, sera-t-elle Royal? Vidjet ćemo. Želim labelo light kiss. Želim u krevet a bez da radim sve što moram prije nego dođem do tamo. Želim nešto :giggle: o čemu neću pisati. |
And in the first moment of her waking up She knows she's losing it, yeah she's losing it When the first cup of coffee tastes like washing up She knows she's losing it, yeah she's losing it She goes to the mirror to put on her stuff She knows she's losing it, oh yeah she's losing it When she doesn't speak to anyone till four 0' clock She knows she's losing it, yeah she's losing it Oh yeah she's losing it Yeah, she's losing it. Again. A ja razmišljam o par stvari. A ja moram napraviti par stvari. A ja mislim pa nema veze (a ima veze a ima veze!) A ja mislim zašto mi se V ne javlja. A ja imam mob u Dvoru i glavu tko zna gdje. A kava da je bila odvratna bila je. |
Rado bih se okovala iz ove nepostojane daljine u neke nepostojeće blizine bijelim zlatom oko prsta kožom mekoćom pulovera mirisom koji nije moj To bi privremeno riješilo problem koji imam nezadovoljivosti trenutnim stanjem usmjerenost vječnosti to bi umirilo nemir pomanjkanja posvećenosti i razjedinjenost koja me muči |